18.07.2007., srijeda

End Of The Road evo, neću duljit s ovim postom. samo želim reć kako će se nekim ljudima vjerovatno ispunit želje, i nestat ću iz njihovih života. bolesna sam. ne želim pričati o tome, dovoljno je reći to da se povlačim. ne znam kada ću i da li ću uopće ozdraviti, uostalom, kao da je bitno. čuvajte se, i nedajete da vas unište mali ljudi ...od danas je ovaj blog službeno zatvoren...

- 20:10 - ...Do It For My Pain... (8)

 

08.07.2007., nedjelja

Avantasia Jedan pogled može otkriti milijune tajni. Danas se bojim pogledati druge ljude u oči. Otkrivam jedino stvari koje nikada nisam htjela znati. Roditelji. Htjeli su savršeno dijete, pametno, pristojno, marljivo i nadasve normalno. Što su dobili? Stvorenje koje gotovo nitko ne može shvatiti, stvorenje za koje svi misle da je na teškim drogama, da štuje krivu osobu i uništava druge živote. Ne, to nije ni približno onome što su htjeli. Mamas do your children still sleep, in the safe of their cradles so sweet. Your little angel ain't always so clean. (Sonata Arctica) Giving you belief, You never touch, you never see But if you dare to try to grip it you're accused for heresy (Avantasia) Prijatelji. Htjeli su osobu kojoj mogu vjerovati, osobu s kojom se mogu smijati i zaboraviti na tugu. Htjeli su nekog tko će uvijek biti uz njih. Što su dobili? Mogu li mi uopće vjerovati? I’m so tired, yet keep on swimming You will not let go of me, you’re drowning Now you’re quietly pulling me under (Sonata Arctica) On. Da sam znala što je on htio potrudila bih se da postanem bar dio toga. Da znam kako ga usrećiti, učinila bih to istog trena. Rekao je da ga poznajem bolje od većine. Vjerovala sam mu. Sada želim da ga zbilja poznajem bolje od drugih, želim zaviriti u svijet njegove mašte i otkriti način… "I will never forget that night" I saw the MAGIC in your eyes (King Diamond) Čak i da postoji način, uvijek će se naći ljudi koji će stajati na putu mojoj sreći. Oh, walking on my own When I'm broken and alone I may feel you from inside From the other side of life (Avantasia)

- 14:31 - ...Do It For My Pain... (9)

 

07.07.2007., subota

The curse of the black cats † Sunce. † More. † Vrućina. † Vjetar. † Sol. † Hladovina. † Borovi. † Šuma. † Obala. Idila bijaše prekinuta našom dosadom. † Šetnja. † Užareni pločnici. † Prolaznici. † Spooky music. † Željezna ograda. † Kameni zid. † Ulazna vrata. † Počivalište. Yes, we were at the cemetery. † Popločena staza. † Zelenilo. †Cvijeće. † Natpisi. † Križevi. † Svijeće. † Kameni spomenici. † Gotika. We could almost felt their spirits flying around us. † Molitva. † Sign of the cross. † Divljenje. † Urezivanje slika u sjećanje. † Traženje. † Black cats. † Big eyes. † Spooky look. † Strange ears. † Devils. † Fear. † Escape. Osjećaj sreće nakon što smo ostavile to mjesto iza nas. Osjećaj nelagode zbog onog što smo vidjele. Osjećaj straha zbog onog što će se dogoditi. Shot at 2007-07-07

- 21:13 - ...Do It For My Pain... (3)

 

24.06.2007., nedjelja

Why am I strapped to this hospital bed? …The following story is mostly written from the nightmares of a sick child. A sick child, who still can't find the Light. Me. [King Diamond, The Puppet Master] Čini se da sam i sama postala jedno bolesno dijete. Ili sam možda bolesna samo za ljude koji ne shvaćaju? Ne, oni ne mogu shvatiti da postoji nešto nadnaravno, nešto što ne možeš vidjeti, čuti, ili omirisati. To Nešto moraš osjetiti. Čovjek je danas samo hrpa kostiju i mesa obučenih u kožu. za njega više ne postoji duša. Kako svijet ide dalje, čovjek će postajati sve manji. Dušu je već izgubio. Sada gubi razum i suosjećanje. Nakon što izgubi i te komponente, što će od njega ostati? Zvijer kakva je u biti bio od početka. Svi smo mi samo lutke koje “ponosno” vise na koncima, vjerujući kako same upravljamo svojim životima. No on nije u našim rukama, niti će ikada biti. U rukama je onoga iznad nas. Tko god On bio. Pomiće naše konce, pokreće naše živote, i na kraju dopušta da kliznemo iz Njegovih ruku. I to je jedini izbor koji sami možemo donijeti. Jeste li ikada osjetili kako bol prodire kroz vaše tijelo? Polako prolazi kroz kožu, uvlači se u krv i dolazi do mozga. Uništava stanice. Uništava razum. Uništi tebe. Čuješ li kada njihove slatke krikove, njihove promukle glasove koji vrište tvoje ime? Čuješ li njihove želje i preklinjanja? Ne mogu podnijeti tu bol koju su pred tek nekoliko trenutaka oni zadavali tebi. Nikada nisam htjela nikog povrijediti. Ali sada je došlo vrijeme kada vas želim čuti kako vrištite. Želim vidjeti kako se grčite od boli, baš onako kao ja. Želim da nestanete dok s prijezirom izgovarate moje ima na usnama… Želim da zaboravimo jedni druge, podrežemo si krila, i padnemo svatko na svoju ploču života… ---GOODBYE---

- 14:08 - ...Do It For My Pain... (7)

 

18.06.2007., ponedjeljak

...paid in full... Mogu li reći da znam što je ona prava istinska ljubav? Mogu li sa sigurnošću tvrditi da sam srela osobu do koje mi je bilo stalo više od ičega, osobu koju bih voljela na sve moguće načine, sa svim manama i vrlinama? Kažu da prvo moraš naučiti voljeti sebe da bi mogao voljeti druge. Nisam sigurna da mogu povući paralele između svog života i te tvrdnje. Volim druge ljude. Volim prijatelje. Volim obitelj. Volim svijet. Volim metal. Volim. Volim li sebe? Retoričko pitanje. Razbijena sam poput zrcala, i da slika bude potpuna još uvijek nedostaju sitni djelovi. Pojavila se osoba za koju mislim da je volim. Točnije, već je dugo tu. Sad tek shvaćam da su mnoge osobe prolazile kroz moj život, ali nekako sam uvijek tražila samo onu jednu, gdje god da sam krenula. Nisam shvaćala zašto su me prolazili trnci kad god bih Ga ugledala, ili progovorila pred Njim. Samo par prijatelja zna o kome se radi, a tako bi i trebalo ostati. Jer ponovno sam odabrala krivu osobu. Onu koju ne smijem voljeti, iz više razloga. Ipak se nadam da će i dalje ostati tu… neprimjetan kao do sada. Remember when we used to look how sun set far away' And how you said: "this is never over" I believed your every word and I quess you did too But now you're saying: "hey, let's think this over" You take My hand and pull me next to you, so close to you I have a feeling you don't have the words I found one for you, kiss your cheek, say bye, and walk away Don't look back cause I am crying I remember little things, you hardly ever do Tell me why. I don't know why it's over I remember shooting stars, the walk we took that night I hope your wish came true, mine betrayed me You let my hand go, and you fake a smile for me I have a feeling you don't know what to do I look deep in your eyes, hesitate a while... Why are you crying' Tallulah, It's easier to live alone than fear the time it's over Tallulah, find the words and talk to me, oh, Tallulah, This could be... heaven I see you walking hand in hand with long-haired drummer of the band In love with her or so it seems, he's dancing with my beauty queen Don't even dare to say you hi, still swallowing the goodbye But I know the feelings still alive- still alive I lost my patience once, so do you punish me now I'll always love you, no matter what you do I'll win you back for me if you give me a chance But there is one thing you must understand (Sonata Arctica, Tallulah) *osim svih tih loših događaja, ima i jedna dobra stvar. Eto, prošla je godina dana od kako slušam metal. Da se bolje izrazim, prošla je godina dana otkako sam pronašla sebe, upotpunila svoj život, i upoznala neke zbilja metalne ljude X) Kiki, Marko, hvala vam još jednom, i nadam se da ste nekak preživjeli ovih godinu dana uz mene. Ponosna sam šta ste baš vi ti koji su me uputili na ovaj put..

- 21:21 - ...Do It For My Pain... (3)

 

13.05.2007., nedjelja

It’s good to have dreams… but what when they turn into nightmares? Prošla su već 2 dana otkako sam je zadnji put vidjela. Nitko nije znao ništa o njoj. Nije bilo čak niti naznaka koje bi nam podarile bar malu nadu da je još uvijek živa. Svi smo nijemo sjedili kraj tinjajuće vatre. No vatra nije mogla ugrijati niti naša tijela niti misli. Duše kao da su nam napustile tijela i bezvoljno lebdjele nad zemljom. Svakih nekoliko sekundi netko od nas bi krenuo prema vratima s namjerom da još jednom pretraži svaku ulicu i preokrene svaki kamen, samo da je pronađe. Ubrzo se izvana mogla čuti prilično jaka buka. Svi ljudi su žurili i to u jednom smjeru. Naglo sam se vratila u stvarnost iz onog čudnog stanja u kojem sam maloprije bila. Osjetila sam trnce kako me prožimaju. Iako pred par sekundi nisam osjećala niti jedan dio tijela, sada je snaga prodrla u mene, i bez razmišljanja sam potrčala u smjeru u kojem su ostali ljudi malo prije otišli. Došla sam do tog mjesta. Vidjela sam majku kako leži prekrivena snijegom I okružena lokvom krvi. Najgori prizor u mom životu. Potrčala sam do nje, i zagrlila je. Okrenula se prema meni i nasmiješila se. mislim da nikad neću zaboravit taj pogled, pun sreće zbog toga što me vidi, a opet pun razočaranja i nedostatka nade zbog težine stanja u kojem se nalazila. Izgubila je užasno puno krvi, i bila je već napola promrzla. Isto onako kako je ona nekad osjećala da novi život raste u njoj, tako sam ja sad osjećala kako mi život klizi kroz ruke. Nešto mi je govorila u bunilu, ali te riječi nisu mogle doprijeti do mene, jer sam bila odsjećena prizorom koji me zatekao. Kroz glavu su mi se vrtile riječi: “Bože, molim te sa preživi!”. Ponovno se začula buka, i zavijanje bolničkih kola. Osjetila sam kako me nečije ruke vuku I polako odvajaju od nje. Odgovor na pitanje “hoće li preživjeti?” nisam dobila. Točnije, nisam ga čula zbog glasne zvonjave. Ovoga puta zvonio je moj mobitel. Samo što sam se probudila, netko je ušao u sobu. Bila je to Ona. Nisam mogla, a da je ne zagrlim…

- 20:04 - ...Do It For My Pain... (13)

 

05.05.2007., subota

:.:.:.somewhere.:.:.: Dan-noć. Svjetlo-mrak. Život-smrt. Monotonost. Neprestano izmjenjivanje stalnih kontrasta. Isti prizor ponavlja se već tako dugo, da sam se izgubila u brojanju. Osjećam li ponovno onu slatku bol? Počinje li moje srce ubrzano kucati? Ne, ne može biti. Nije valjda da sam se ponadala sreći i životu? Ne mogu više, ne smijem dopustiti ponovni pad. Još uvijek sam slaba i Nemoćna, krv je još Preblijeda i nije spremna Za novo ispijanje. Ne Mogu pasti u onaj Svijet. Ne mogu Živjeti u kuli od Pijeska s druge Strane ogledala. Moram ostati u Hladnoći, hodati Po razbijenu staklu, Moram ostati budna. Moram, zbog vas. Ispunit ćete prazninu u mom životu. Ne smijem priznati Osjećaje. Još su Krhki. Možda i Nisu stvarni… To bi bilo najbolje, Jer sam jednom Prošla istim putem, Već sam jednom pokušala Živjeti uz Tebe. Bio je to krivi put. Nepotrebno krvarenje. Neprežaljena ljubav…

- 17:52 - ...Do It For My Pain... (9)

 

28.04.2007., subota

Memento mori Silence… Death… Mors… ili jednostavno-smrt. Završni stupanj našeg života. Ili možda nije? Think of your lifetime as one day It's fading away The shadows are growing long Think of existence as a flame That as rainstorm clouds they ride along At life's eve our flames will cease Eternally, unavoidably Eventually all paths will lead To the cemetery Život je samo iskra, bljedunjavi plamen voštane svijeće. Kratko vrijeme dogorjeva, a nakon toga izgubi sve svoje čari. Osvjetljava tamna mjesta naših kamenih kula, a nakon toga prepusti prijestolje tami. Živimo, i prolazimo. Vraćamo se natrag u krilo zemlje. Ostajemo li tamo zauvijek?Postajemo li jedno sa prašnjavim česticama? Postajemo li obična crna zemlja, ili smo zaista posebna živa bića koja imaju i život nakon smrti? We are but falling leaves in the air hovering down On our way we are spinning around Scattered fragments of time Like beams of the light we are That's all we are Are you afraid of death? Think of your lifetime as one year Look autumn is here Getting colder, the winter's impending Your conclusion's drawing near-certain, austere Yet is only the circles unending At life's eve our flames will cease Eternally, unavoidably Eventually, all paths will lead to the cemetery To the prior deceased Vjerujem da postoji nešto više, nešto što se događa kasnije. To “nešto” čemu svi težimo. Život bez toga ne bi imao smisla ni vrijednosti, a smrt bi bila posljednja krajnost u vijeku koji nazivamo životom. † Ne bojim se smrti, bojim se načina na koji ću umrijeti. †

- 19:17 - ...Do It For My Pain... (8)

 

19.04.2007., četvrtak

Nekoga moraš voljeti... Pjesma je posvećena jednoj osobi, koja ju jako voli... Pjesma će progovoriti samo onda kad zašute ljudi... Nekoga moraš voljeti, makar i trave, rijeku, stablo ili kamen, nekome moraš ruku nasloniti na rame da se gladna nasiti blizine, nekome moraš, moraš, to je kao kruh, kao gutljaj vode, moraš dati svoje bijele oblake, svoje smjele ptice snova, svoje plahe ptice nemoći – negdje mora biti za njih gnijezdo spokojstva i nježnosti - nekoga moraš voljeti, makar i travu, rijeku, stablo ili kamen - jer stabla i trave znadu za samoću – kad koraci svagda odu dalje premda se trenutak zaustave – jer rijeka zna za tugu – samo da se nagne nad svoju dubinu - jer kamen pozna bol – koliko je već teških nogu išlo preko njegova nijemog srca - nekoga moraš voljeti, nekoga moraš voljeti, s nekim moraš ukorak, istim tragom - ah, trave, rijeka, kamen, stablo, šutljiva pratnja osamljenika i čudaka, velika, dobra bića što progovore samo kad zašute ljudi.

- 20:22 - ...Do It For My Pain... (8)

 

13.04.2007., petak

…SilencE… Sjedim sama na klupi. Ljudi prolaze kraj mene, ali kao da me ne primjećuju. Smeta me njihova buka. Želim slušati tišinu, ili šum otpalog lišća. Želim slušati prljave note napisane za naša ponekad hladna srca. Želim da pada kiša i da ispere sjećanja na loše stvari. Kroz kišu nitko ne bi primijetio da plačem. Život je zbilja ironičan, zar sam se ponadala da i ovako netko primjećuje suze koje klize niz moje lice? Ne, nitko. Nitko nije primijetio da trebam zagrljaj. Svi žure. Pitam se gdje idu. Jer, i ja želim krenuti, ne želim više biti sama.. ne mogu biti okružena ljudima koji ne čuju moj poziv u pomoć. Trebam nekog tko će me zagrliti. Ne samo onda kada mi je to potrebno. Trebam nekog tko će biti uz mene… uvijek… trebam TEBE… Ne želim da ljudi misle da sam ponovno u nekoj dubokoj depresiji, jer ovog puta nisam. Sretna sam. “Post je samo plod jednog trenutka osjećanja samoće.”

- 20:40 - ...Do It For My Pain... (6)

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.